Ljubavne priče

Dok stoji na vjetru ona zaboravlja tko je. Dok stoji na vjetru ona je kao slijepac, bez štapa i bez ikoga. Stojeći na vjetru ona misli o ljudima, ona misli o sebi. misleći o ljudima ona sanja, misleći o meni ona odlazi, odlazi daleko, daleko.... I tamo daleko ona ne nalazi ništa vrijedno za sebe. Vraćajući se iz tog dalekog ona je umorna. Vraćajući se ona je zaboravila što je tražila. Vračajući se ona ne misli na mene. Vračajući se sa rukama u džepovima ona misli da sve zna. I zašto je stajala na vjetru i gutala prašinu. Ni za što je otišla tako daleko u tuđe. Ni zašto se vratila ni što je vidjela. Ništa ona ne zna ni zašto su joj ruke u džepovima. Ništa " JER NJENE SU OČI OSTALE DUBOKO ISPOD MOJIH OČIJU. NJENE SU RUKE OSTALE U MOJIM SAMO JE NJENO SRCE OSTALO TAMO NEGDJE DALEKO, DALEKO"...